Hodala sam prašnjavom ulicom bez imena,
tražeći vrata na kojima nema katanca …
tražeći prozor kroz koji netko stidljivo gleda …
slušala sam tišinu ,
bez cike i vriske djece …
slušala sam tišinu,
bez glasa žene, majke, bake …
slušala sam tišinu,
bez ojkavice djeda , sina, unuka …
slušala sam sebe,
sjedeći pod stoljetnom koštelom,
na klupi sa pokrivačem od mahovine …
slušala sam sebe,
vrisak tuge razbio je tišinu ….
@ja.